U fokusu rada Instituta za evropske poslove je praćenje pregovora Srbije sa EU i jačanje kapaciteta svih uključenih u procesu. Imajući u vidu složenost i dugotrajnost ovog procesa, Institut okuplja veliki broj stručnih saradnika sa kojima organizuje treninge, debate i druga usavršavanja zato što želimo da svojim radom doprnesemo boljem razumevanju evroatlantskih integracija. Institut radi na organizovanju treninga i pružanju multiperspektivnih informacija kako bismo omogućili aktivno učešće stručne javnosti i građana u procese donošenja odluka. Institut aktivno zagovara i zalaže se za temeljne reforme u okviru pegovaračkog procesa i u saradnji sa partnerima jačamo kapacitete Srbije da se suoči sa izazovima u globalnom svetu kroz zajedničko delovanje, koje za krajnji cilj ima aktivno članstvo Srbije u evroatlantskim okvirima za dobrobit svih građana.

MY CONTRIBUTION TO THE REGIONAL RECONCILIATION

Prijedor,Banjaluka,Brčko,Bijeljina,Zvornik,Srebrenica,Sarajevo,Sokolac,Foča,Mostar,Čapljina,Velika Kladuša.Ovo su samo od neka mjesta logora u Bosni i Hercegovini.

Mnogo puta stanem zatečen i satima razmisljam koliko zla i mržnje treba da se počine ovakvi zločini.Koliko straha,razlika,bezosjećajnosti i odsustva čovječnosti treba da se učini ratni zločin i zločin protiv čovječnosti.Onda se sjetim Srebrenice  …broj… ljudskih života sistematski i hladnokrvno ubijeno.Slijedi zaključak: Zaborava nema.A kamo li praštanja.Koliko god se svako smatrao dobrom,poštenom osobom na toliko mržnje jedini odgovor je mržnja,povlačenje unutar svoje skupine ,u sebe,izolacija od drugih i drugačijih.

  • Ljudi se često mrze međusobno zato što se boje jedni drugih; ljudi se boje jedni drugih zato što ne poznaju jedni druge; ljudi ne poznaju jedni druge jer ne mogu komunicirati; ljudi ne mogu komunicirati zato što su odvojeni.“[1]

Emocije su glavno uporište ideologija ,a zatim i propagande.Također se zapitam kako su rođaci,komšije,prijatelji pucali jedni na druge.Zar je moguće da je viktimizacija „svog“ naroda podijeljenih u torove i depersonifikacija protivnika/neprijatelja bila tolika da je uništila svaki oblik humanosti,nastao je teror.

Neki bi rekli da je ovo jedna od odlika totalitarizma koji je zavladao neposredno pred rat i tokom rata. Odavno je poznato i često se tvrdi da su propaganda i teror u totalitarnim zemljama dve strane iste medalje[2].

Opći teror stanovništva je postalo pravilo rata.Vojni ciljevi,objekti,sigurnost gurnuta sa strane.Najbolji primjeri za to su Sarajevo i Dubrovnik..

„Efikasnost ove vrste propagande ukazuje na jednu od glavnih odlika modernih masa.One ne vjeruju ni u sta ocigledno,u realnost sopstvenog iskustva;one ne vjeruju svojim ocima ni svojim usima ,vec samo svojoj masi,koja je spremna da se povede za bilo cim sto je i univerzalno i iznutra konzistentno.

Ako treba da biraju izmedju suočavanja sa anarhicnim ,potpuno proizvoljnim raspadom s jedne,i pokoravanja krajnje rigidnoj ,sumanutoj konzistentnosti ideologije s druge strane,mase ce vjerovatno odluciti za ovu drugu spremne da to plate cak i smrcu.

Mase atomatizovanih ,nedefinisanih,nestalnih i beskorisnih pojedinaca odjednom su dobile mogucnosti samoodredjenja i identifikacije“[3]

Međutim,nakon rata stvari se ne mijenjaju i upravo tu vidimo razliku između totalitarizma i dešavanja na Balkanu tokom posljednjeg rata.Nijemci su doživjeli katarzu,promjenu cjelokupnog sistema.Tranziciona pravda je dovedena do zavidnog nivoa.Bosna i Hercegovina je,sa druge strane,ostala zaleđena u vremenu i prostoru.Stavovi su ostali isti,fašizam je i dalje prisutan u svakom segmentu našeg društva.

„Sustinske slabosti totalitarne propagande izlaze na vidjelo tek u trenutku poraza. Bez snage pokreta ,njegovi clanovi odjednom prestaju da vjeruju u dogmu za koju su toliko jos jucer bili spremni da daju zivot.

Poslije rata saveznici su uzaludno pokuvali da medju Nijemcima pronadju bar jednog ubedjenog nacistu koji je spreman da to i prizna-u narodu cijih je 90 procenata u jednom trenutku iskreno podrzalo naciste.“[4]

Glavni problem nacionalnih država je čuvanje čitoće svoje historije.Priznavanje grešaka prošlih generacija se kao naslijeđe prenosi na nove generacije.To i povezanost skupina koja su vršila zločine stvaraju atmosferu u kojo potpuno nedostaje politička volja za procesuiranje zločina počinjenih tokom rata.

Rat je otkrio sve slabosti našeg društva.Ali mladi ljudi trebaju kreirati BiH i regiju na vrlinama koje posjedujemo i kojih je mnogo više nego slabosti.

Projekat mladi ambasadori pomirenja upravo to i pokazuje.Mladi su željni napredovanja,obrazovanja,usavršavanja.Smješteni u profesionalno okruženje i sredinu u kojoj su ravnopravni mogu da kreiraju novo društvo oslobođeno od netrepeljivosti i diskriminacije.

Ali prošlost ne treba zaboraviti.Tranziciona pravda mora biti zadovoljena.Od suđenja,reparacija žrtvama,institucionalne reforme do govorenja istine. Upravo u posljednjem vidim ulogu mladih i svoju ulogu .Samo mi možemo promijeniti stanje u državi jer ne nosimo direktno breme rata i stradanja.Mržnja prema drugome mora da bude proizvedena u nama,putem medija,okoline i ostalih sredstava utjecaja na nas,ona je neprirodna i nesvojstvena ljudima.Svakodnevnim govorenjem istine i poštovanjem prema stradalima pomoći ćemo cijelom društvu.Katarza još nije moguća.Krenimo malim koracima običnih ljudi i unaprijedimo život svih nas.

Ista kultura,jezik,mentalitet nas veže. Nikad nećemo biti bliži jedni drugima nego sada. Isti problemi nas muče,riješimo ih skupa zajedničkim snagama.Ne dajmo da se reaktiviraju kolektivne traume koje će dovesti do još sukoba.

„Ljudi se menjaju. Ali nagore. Lakše je nagovoriti ljude na zlo i mržnju nego na dobro i ljubav. Zlo je privlačno, i bliže je ljudskoj prirodi. Za dobro i ljubav treba izrasti, treba se pomučiti. Ima ljudi, mada su retki, kojima ni bol ni misao ne unište vedrinu i jednostavnost. Čak ih učine boljim.[5]


[1]Martin Luther King, „Stride Toward Freedom: The Montgomery Story“ (1958.),

[2] Dictatorship and Political Police: The tehnique of Control by Fear-Kohn-Bramstedt

[3]Hannah Arendt,“Izvori Totalitarizma“ (1951.)

[4]Hannah Arendt,“Izvori Totalitarizma“ (1951.)

[5]Meša Selimović,“Tvrđava“, (1970.)

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Show Buttons
Hide Buttons