Srbija mora da ima jasniju strategiju spoljne politike. Prošlo je vreme krilatice i Evropska unija i Kosovo. Priznanje i razgraničenje su neke od opcija. EU neće rešiti sve naše probleme i ne može biti glasnija u zahtevima za reforme od građana Srbije.
U Beogradu je 29. novembra održana debata pod nazivom „Može li Srbija ka EU bez rešavanja pitanja Kosova?“. Debatu je organizovao Institut za evropske poslove u okviru projekta „Debatovanje o odnosima između Srbije i Evropske unije“ finansiranog od strane Ambasade SR Nemačke u Beogradu, NATO PDD i Rockfelers Brothers Fund. Govornici su bili Suzana Grubješić, generalna sekretarka Evropskog pokreta u Srbiji; Marko Savković, programski direktor Beogradskog fonda za političku izuzetnost; Nikola Burazer, izvršni urednik portala European Western Balkans, Naim Leo Beširi, direktor Instituta za evropske poslove, a moderatorka debate je bila novinarka Olja Bećković. Fokus debate bio je na pitanjima: Da li je status Kosova jedini problem na putu Srbije ka Evropskoj uniji? U kojoj meri Kosovo predstavlja bezbedonosni izazov za Srbiju?
Marko Savković je istakao da se o razgraničenju razgovara u poslednje vreme i da upućeni ljudi imaju uvid u opcije koje su predsednici iznosili, ali da nije siguran dokle se stiglo. On je dodao da je pitanje u kakvu ćemo Evropsku uniju ući nakon što je kroz Evropu prošao populistički talas koji ne jenjava, kao i da smo svedoci velikih promena u političkom životu Evrope i napuštanja nekih principa liberalne demokratije.
Suzana Grubješić je naglasila da Srbija nema jasnu strategiju spoljne politike i da je postalo jasno da ne može da nastavi na dva koloseka i Kosovo i EU. Grubješić je istakla da će Srbija ostati na periferiji periferije, na margini, ukoliko se ne bude kretala ka Evropskoj uniji i pozvala građane da provere koliko daleko su Slovenija i Hravtska ispred nas po prosečnim platama. Osvrnuvši se na pitanje Kosova, Grubješić je dodala da niko ne traži priznanje, ali da je nužan kompromis, a svaki kompromis je hrabar čin.
Nikola Burazer je rekao da, gledano sa strane, stiče se utisak da obe strane rade na poništavanju dosadašnjih dometa sporazuma, ali da ne bi mogao da kaže da se radi o koordinisanoj akciji. On je dodao da mu se čini da se sve češće stvara utisak da je nezavisnost Kosova jedna od legitimnih opcija koja se pominje u okviru priče o razgraničenju, ali da obe strane i dalje opcije o kojima se raspravlja smatra tabu temama. Osvrnuvši se na evropske integracije, dodao je da postoji sve manje mehanizama kojima Evropska unija može da utiče na Beograd i Prištinu.
Naim Leo Beširi je na samom početku izrazio žaljenje što među govornicima nema predstavnika vlasti, koji već godinama odbijaju da učestvuju u razgovorima sa građanima i da se suoče sa različitim mišljenjem. On je dodao i da je ulazak u Evropsku uniju vrednosno pitanje i da bi trebalo da zavisi od sprovedenih reformi. Osvrnuvši se na unutrašnji dijalog, Beširi je istakao da predsednik nema institucionalni kapacitet da se bavi pitanjem Kosova, kao i da bi bilo važno da se dijalog odvija u parlamentu. On je zaključio da Evropska unija ne može da bude glasnija od građana Srbije kao i da Evropa neće rešiti sve naše probleme.