Budući stručnjaci za prava manjina

Multikulturalni Sombor, u kojem, prema poslednjem popisu, žive čak 24 nacionalne manjine, bio je idealan domaćin prvog seminara u okviru programa „Branitelji i braniteljke manjinskih prava u Srbiji”, okupivši diplomirane pravnike, studente završnih godina i postdiplomskih studija pravnih fakulteta, kao i mlade advokate iz cijele Srbije.

Poziv za sljedeću generaciju, koja će se okupiti u septembru u Novom Sadu, možete pogledatiOVDJE.

U želji da vam približimo pojam manjina i probleme sa kojima se susreću, razgovarali smo sa Vanjom Dejanović, apsolventkinjom Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu i volonterkom Beogradskog centra za ljudska prava.

Ko sve spada u manjinske grupe?

− Pomen riječi manjine većinu ljudi asocira na pripadnike nacionalnih manjina. Međutim, pored nacionalnih manjina, u manjinske grupe ubrajamo i osobe sa invaliditetom, pripadnike LGBT populacije, žene, radnike, odnosno svakog pojedinca čija su prava ugrožena samo zato što se taj pojedinac po nečemu izdvaja iz većine.

Kao polaznica ovog programa imala si priliku da se upoznaš sa problemima manjinskih grupa u Srbiji. Sa kakvim problemima se to pripadnici manjina svakodnevno susreću?

− Ako uzmemo za primjer osobe sa invaliditetom, ugroženost njihovih prava kreće prvenstveno od toga što nemaju omogućen pristup svakoj ustanovi. Dakle, uskraćeno im je jedno od osnovnih ljudskih prava − pravo na kretanje. S druge strane, svaka ustanova treba da zapošljava osobe sa invaliditetom, a to u praksi nije ispunjeno. Sve to dovodi do nerazumijevanja od strane drugih ljudi koji nemaju priliku biti okruženi tim osobama, pa i ne vide da ih i sami ponekad diskriminišu. Problemi manjina razlikuju od sredine do sredine. Tako, na primjer, u Vojvodini kao multikulturalnoj sredini postoji problem nedostatka sudskih tumača. To dovodi do problema prilikom vođenja sudskih postupaka jer stranke ne mogu ostvariti svoje zahtjeve na maternjem jeziku.

Jedna od obaveza svakog učesnika programa jeste i vršnjačka edukacija. Na koji način planiraš sprovesti ovaj zadatak?

− Moja zamisao vršnjačke edukacije jeste održavanje predavanja kroz interakciju sa učenicima srednjih škola. Smatram da je to najpogodnija grupa od koje treba krenuti. Vrlo je važno da mladi budu svjesni problema koji ih okružuju, kao i problema sa kojima se susreću njihovi vršnjaci. Želja mi je da ih kroz ovu edukaciju podstaknem da nastave ovo što smo mi počeli.

Napomenula si da je od svih aktivnosti tokom seminara „Forum teatar” ostavio najveći utisak na tebe . Šta predstavlja „Forum teatar”?

− Forum teatar je kreativni oblik igre koji uključuje i glumce i gledaoce. U pitanju je „teatar potlačenih” koji za cilj ima da nas stavi u uloge drugih ljudi kako bismo shvatili da se svako od nas vrlo lako može naći u nekoj od situacija iz života potlačenih. Od nas se očekivalo da kroz aktivno učešće publike pokušamo doći do realnog rješenja konkretne situacije. Ja sam bila stavljena u situaciju djevojke koja nema jednu ruku i na trenutak sam mogla osjetiti kako je to kada te članovi grupe isključuju iz zajedničkih aktivnosti jer smatraju da im ne možeš biti od koristi.

Glavni cilj programa jeste formiranje mreže mladih branitelja i braniteljki manjinskih prava. Od kakvog je značaja jedna takva mreža, kako za pripadnike manjina tako i za mlade pravnike?

− Ovu mrežu činiće pravnici iz svih dijelova Srbije koji žele biti stručni za različita pitanja u vezi sa pravima manjina, ali i kršenja tih prava. Cilj je da, sutra kada pripadnici manjinskih grupa traže našu pomoć,  možemo da ih shvatimo i pomognemo im. Ovo je, takođe, jedan od načina da manjinske grupe budu u kontaktu sa zaštitnicima svojih prava.

Dio programa jeste i medijsko pojavljivanje svakog od učesnika. Kako mediji mogu uticati na poboljšanje manjinskih prava?

− Ideja je da putem medija probudimo svijest kod ljudi, da ukažemo na postojanje onih čija su prava ugrožena jer su drugačiji i da mi kao pojedinci možemo uticati na to da se takva negativna praksa ne pojavljuje.

Predlog praktične politike: Povećanje učešća žena u politici

O učešću žena u politici

Rodna ravnopravnost kao preduslov demokratizacije jednog društva podrazumjeva jednako učešće muškaraca i žena u svim oblastima života. Uspostavljanje rodne ravnoteže obuhvata ostvarivanje jednakih radnih prava, eliminisanja svih oblika diskriminacije, pružanjem iste mogućnosti i jednom i drugom polu, bez davanja prioriteta, i u tom smislu razbijanje rodnih predrasuda i stereotipa.

Učešće žena u politici je međunarodno priznato pravo iz domena ljudskih prava. Konvencija o eliminisanju svih oblika diskriminacije žena predviđa ravnopravnost između muškaraca i žena u pogledu, pristupa i mogućnosti u političkom i javnom životu, uključujući pravo glasanja i kandidovanja na izborima.

Svjedoci smo da se položaj i učešće žena znatno poboljšalo u poslednjoj deceniji. Jedan veliki broj žena danas učestvuje u procesima odlučivanja, kao parlametarke, članice političkih partija, više državne službenice, predstavnice civilnog društva i na drugim mjestima. Međutim nijedna zemlja u regionu, pa tako ni Srbija nije dostigla rodni balans u tijelima odlučivanja na visokom nivou. Stanje nije zadovoljavajuće imajući u vidu da zakonska kvota od 30 odsto poslaničkih mjesta za manje zastupljen pol, još nije dostignuta.
Nephodnost i značaj promjena u ovoj oblasti ne mjeri se samo povećanim brojem žena, već je od podjednakog značaja, reprezentacija u smislu uvažavanja njihovih stavova i mišljenja u procesima odlučivanja. S obzirom na to od velike je važnosti prihvatanje ideje političke jednakosti kako od strane političke elite, tako i od strane šire javnosti. Tome svakako može doprinjeti jači pritisak javnosti, ženskih grupa i organizacija, žena u okviru političkih partija, ali i udruživanje žena i izvan političkih partija u interesne grupe i profesionalne asocijacije, kako bi na taj način povećale prisutnost i lobirale za poboljšanje predstavljanja sopstvenih stavova i interesa u politici, ali i u svim sferama života.

Opis problema

Žene na rukovodećim mjestima

U cijelom regionu, pa tako i Srbiji žene zauzimaju neznatan broj rukovodećih mjesta. U Srbiji prema nekim istraživanjima taj broj manji je od 15 odsto. Međutim, problem se javlja jer su skoro svim ženama koje se nalaze na rukovodećim mjestima, dodjeljene odgovornosti za društveno-kulturne funkcije ( društvena pitanja, zdravstvo žena i djece, sport, mladi, stari, obrazovanje, nauka, kultura, rad), dok je znatno manjem broju žena povjerena ekonomija ili osnovne funkcije. Žene generalno popunjavaju administrativne pozicije i učestvuju u odlučivanju kad su na dnevnom redu pitanja vezana za žene. Takođe, niti se policija, niti vojska smatraju zanimanjima pogodnim za žene.

Društveni izazovi za učešće žena u politici

Pored formalnih barijera, u Srbiji su i dalje pristutna tradicionalna shvatanja i predrasude o mjestu žena u društvu, koja ne samo da utiču na žene da se kandiduju i uključe u politički život, nego i na prihvatanje njihove kandidature od strane partijskih kolega, lidera, medija i sponzora. Takođe mali broj žena bude izabran za kandidovanje na izbornim listama partija, a izabrane žene budu većinom na dnu liste. Negativan stav prema kandidovanju žena za političke funkcije ima za posledicu stvaranje psihološke barijere kod žena, koja se manifestuje gubitkom samopouzdanja, liderskih ambicija i željom za pomocijom u političkim krugovima.

Predlozi za prevazilaženje ovog problema

Pravni i institucionalni okvir: Iako su uspostavljeni zakoni i institucije za povećanje rodne ravnopravnosti, potrebno je da se dosta uradi na praktičnom planu. U cilju prevazilaženja rodnih predrasuda i stereotipa, zakoni o ravnopravnosti polova i njihova primjena zahtjevaju veću podršku. Učešće žena u politici treba da bude zasnovano na snažnim zakonima i institucijama, pri čemu su zakoni o rodnoj ravnopravnosti usklađeni sa izbornim zakonima, a resursi dostupni i rezultati se prate tako da se politike koje promovišu žene u politici efikasno sprovode.

Privremene posebne mjere (kao što su kvote) i određena vrsta izbornog sistema (kao što je proporcionalna zastupljenosti) mogu ispraviti disbalanse u političkoj zastupljenosti. Imajući u vidu da sistem kvota postoji u Srbiji, ali i da zakonska kvota od 30 odsto poslaničkih mjesta za manje zastupljen pol još nije dostignuta, treba uzeti u obzir da je to posledica nepotpunih zakonskih rešenja, koja omogućavaju da se nominalno ustanovljene kvote faktički ne poštuju. Da bi sistem izbornih rodnih kvota bio efikasan, pre svega neophodno je obezbjediti sprovođenje u praksi, a od značaja je i kakva su partijska pravila koja regulišu redosljed muških i ženskih kandidata, kao i to da li su liste otvorene ili zatvorene. Vlada mora biti odgovorna prema nacionalnom zakonodavstvu u oblasti ravnopravnosti polova, što zahtijeva nadzor od strane organizacija civilnog društva. Pored toga, političke partije treba da promovišu ravnopravnu zastupljenost i učešće žena u politici, ali i u svim sferama života.

Mehanizmi i strategije za promovisanje učešća žena u politici: U Srbiji, kao i regionu potrebno je izgraditi političku kulturu koja će bolje da reaguje na rodnu ravnopravnost i pitanja i probleme rodne ravnopravnosti. Ključno jeste da se osigura da partijske liste poštuju sistem kvota, da stavljaju žene visko na partijskim listama i odgovornim pozicijama, da bi ovo bilo djelotvorno, neophodno je temeljno praćenje. Ogranci žena u partijama mogu da utiču na partijske platforme i politike, i mogu podstaći učešće žena u politici. Kandidatkinjima, takođe treba veći pristup fondovima, medijima i podrška u promovisanju kandidatura.

Pored toga, potrebno je kako promovisati, tako i raditi na praktičnim mjerama i politici za promovisanje ravnoteže između privatnog i poslovnog života koje su potrebne radi stavaranja podsticajnog okruženja za žene da bi se bavile politikom. Ovo uključuje zakone koji promovišu ravnopravnu podjelu porodičnih obaveza, poreske podsticaje, finansijske naknade i roditeljsko odsustvo, prilagođeno ličnim i profesionalnim potrebama žena da bi im se pružila mogućnost da budu aktivnije u političkom životu

Mediji i organizacije civilnog društva: U cilju prevazilaženja između navedenog napisanog, zakonskog i institucialnog okvira, i praktičnog, najveću ulogu mogu i trebaju da odigraju mediji i organizacije civilnog društva. Savezi i umrežavanje za učešće žena u politici mogu obezbijediti solidarnost i znanje, ali i istovremeno obezbijediti provjeru realne situacije.

Ključna strategija za podizanje svijesti, ukidanje stereotipa, i promjenu kulturnih stavova prema ženama u političkom životu jeste uspostavljanje partnerstva sa medijima. Mediji oblikuju percepciju javnosti o ravnopravnosti polova i učešća žena u politici, ali takodje, putem realne predstave u medijima može se doći do zaključaka o stvarnom stanju, ali i promjenama koje su potrebne u ovoj sferi.